ONLINE DANI OTVORENIH VRATA I PROJEKTNI DANI 2020.

PSIHOLOGIJA PČELA

Obično u jednoj košnici živi zajednica od 10.000 do 60.000 pčela i svaka zna što je njen zadatak. Na koji način pčele komuniciraju kako bi njihove zajednice opstale, pročitajte u nastavku.

 

PSIHOLOGIJA PČELA

 

NASTANAK PČELINJIH ZAJEDNICA

 

Pčele nisu oduvijek živjele u zajednicama. Nastanak pčelinje zajednice i razvoj socijalnog instinkta medonosne pčele mogu se pratiti proučavanjem razvoja i ponašanja današnjih solitarnih pčela. Tako se zapaža da se više ženki solitarnih pčela roda Halictus udružuje i na pogodnom mjestu grade gnijezda i liježu jaja, ali svaka za sebe, iako u slučaju opasnosti zajednički brane legla.

Iako su ovi počeci zajedničkog života (okupljanje više ženki na jednom mjestu, zajednička obrana, zajedničko zimovanje, zajednička izgradnja gnijezda) solitarnih pčela važni jer doprinose osposobljavanju za stvaranje organiziranijih zajednica, ipak to nisu bili čvrsti elementi za stvaranje socijalne zajednice s obzirom da ženke solitarnih pčela nemaju neposredni kontakt sa potomstvom. Naime, ženke solitarnih pčela ne dočekaju porod, već prije izvođenja potomstva one od iscrpljenosti - uginu. Znači, nema ni traga formiranoj porodici, ali razvoj ide dalje i vrsta se produžuje.

 

SASTAV PČELINJE ZAJEDNICE

 

Medonosne pčele su socijalni insekti. One žive u zajednici, koju nazivamo pčelinje društvo. Svaka jedinka ima zadatak koji mora ispunjavati unutar zajednice. Pčela ne može preživjeti kao individua.

Zapadnoeuropski narodi i Amerikanci maticu nazivaju kraljicom pčela (Queen Bee, Ape Regina) što je posljedica loše shvaćene uloge matice u pčelinjem društvu. Matica nije vladarica, niti je vođa, a ni gospodarica, već majka cijelog pčelinjeg društva koja je po prirodi jedina u pčelinjoj zajednici sposobna polagati jaja i tako održava život vrste. Zato je prikladniji naziv koji su joj dali stari Slaveni nazivajući  je majkom, matkom ili maticom.

Dvije su najvažnije funkcije matice:

- proizvodnja jajnih stanica iz kojih će se razvijati novi članovi pčelinje zajednice,

- da svojim prisustvom i lučenjem feromona djeluje na skladan i normalan život i razvoj pčelinjeg društva.

 

Radilice služe na čast svom imenu: mlade radilice su kućne pčele, one se brinu o leglu, izgrađuju saće i pomažu pri spremanju meda i peludi u stanice saća. Nakon tri tjedna, postaju pčele sakupljačice-izletnice, izlijeću iz košnice kako bi skupljale vodu, nektar i pelud što služi kao hrana za razvoj zajednice. Radilica tijekom ljeta doživi samo šest tjedana. U pravilu je posao u zajednici podijeljen po starosti pčela. Za svaki posao uvijek ima dostatan broj pčela radilica.

 

Dugo se smatralo, a danas takvo mišljenje imaju i mnogi pčelari, da trutovi osim oplodnje matice nemaju nikakvu drugu funkciju te da u pčelinjoj zajednici predstavljaju samo balast. Međutim, mnogobrojna eksperimentalna istraživanja, čiji je cilj bio sagledavanje značaja i funkcije trutova u pčelinjem društvu, ukazuju na to da prisustvo trutova stimulira radilice na veći rad i produkciju veće količine meda. Trutovska legla u pčelinjoj zajednici predstavljaju efikasnu rezervu vode i proteina.

Trutovi imaju ulogu u zagrijavanju košnica te pri preradi nektara u med jer odstranjuju višak vode iz nektara. Trutovi mogu nesmetano ulaziti u druge košnice i to zahvaljujući sluzi koju luče njihove spolne žlijezde i koja je privlačna radilicama i na njih djeluje smirujuće. Također je utvrđeno da ova sluz stimulira radilice na intenzivniji i organiziraniji rad što je značajna funkcija trutova iz aspekta povećanja proizvodnih sposobnosti pčelinjeg društva i povećanja proizvodnje meda i ostalih pčelinjih proizvoda.

 

KOMUNIKACIJA IZMEĐU MEDONOSNIH PČELA

 

Budući da su pčele gluhe, one ne koriste zvuk kao sredstvo komunikacije. Umjesto toga, pčele su u svojoj evoluciji usavršile i razvile svoj ples (pokret) i vibracije kako bi dijelile najrazličitije informacije unutar zajednice.

 

PČELINJI PLES

 

Pčelinji ples, možda najintrigantniji aspekt njihove biologije, također je jedan od najfascinantnijih ponašanja u životinjskom svijetu. Iako pčelinji ples na prvi pogled izgleda kao zbunjujuća i totalno neorganizirana kretnja, nakon dužeg opažanja možemo se uvjeriti da se radi o sasvim jasno određenim i dobro organiziranim pokretima.

Danas se pčelinji ples promatra kao zanimljivu činjenicu, ali mnogo važnije je spoznaja da je njezinim pronalaskom simbolički potvrđeno postojanje komunikacije između životinja. Ona je predstavljala temelj za mnoga današnja istraživanja životinjskih spoznaja i njihove međusobne komunikacije. Zahvaljujući Karl von Frischu, koji na našu veliku radost nije promatrao pčele s antropomorfnog stajališta, odgonetnuta je samo jedna mala od mnogobrojnih zagonetki iz uzbudljivog života pčela.

Kako to izgleda pogledajte na ovim snimkama: PČELINJI PLES

 

VRSTE PLESA I NJIHOVO ZNAČENJE U KOMUNIKACIJI PČELA:

 

Kako izgleda jedan od najpoznatijih plesova (ples njihanja), pogledajte na snimci ovdje: PLES NJIHANJA.

 

FEROMONSKA KOMUNIKACIJA PČELA RADILICA

 

FEROMONI

 

U mjerilima cijelog životinjskog svijeta, vizualne i zvučne signale za sporazumijevanje koristi mali broj životinjskih vrsta, dok su kemijske poruke karakteristika većine organizama. Ovo je naročito izraženo kod insekata na kojima je stečeno najviše znanja o kemijskoj komunikaciji. Većina specifičnih reakcija insekata, kao što su seksualno privlačenje, raspršivanje, agregacija, agresivnost i signaliziranje opasnosti, regulirane su kemijskim tvarima koje životinje izlučuju.

 

U suprotnosti s hormonima, koji se izlučuju unutar organizma i djeluju isključivo na organizam koji ih je proizveo, feromoni se izlučuju van organizma i djeluju na različite jedinke iste vrste. Da bi bio efikasan, feromon mora biti usko specifičan tako da samo jedna životinjska vrsta reagira i vrlo djelotvoran tako da je potrebna vrlo mala količina da ne iscrpljuje organizam koji ga proizvodi.

 

Komunikacija feromonima je najvažnija za životinje koje žive u složenim društvima, kao što su npr. mravi, pčele ili kunići. Ova socijalna bića moraju komunicirati u sakupljanju hrane, održavanju zajednice i u obrani. Kroz odašiljanje kemijskih poruka, ove se životinje mogu nadopunjavati i organizirati prema statusu i ulozi svake jedinke. Feromoni su jednako značajni za životinje koje žive pojedinačno, no tada se kemijska komunikacija koristi rjeđe u specifičnim trenucima tijekom njihova života, npr. u vrijeme parenja.

 

Feromoni su spojevi koje izlučuju životinje, a izazivaju fiziološke ili ponašajne odgovore druge životinje iste vrste, odnosno, djeluju kao kemijska poruka. Ovakav model komunikacije se sastoji iz tri dijela:

• mehanizma koji emitira poruku, obično u formi žljezdanog organa koji je specijalizirane strukture za oslobađanje feromona

• medija kroz koji se kemijska poruka odašilja, obično je to zrak, voda ili direktni kontakt.

• mehanizma za primanje kemijske poruke, a to je mirisni ili okusni organ organizma koji sadrži specifične stanice – kemoreceptore.

 

FEROMONI KOD PČELA

 

Proizvodnja feromona u različitih jedinki u pčelinjoj zajednici ovisi o spolu i ulozi jedinke u

zajednici, odnosno, o žlijezdama koje posjeduje jedinka. Trutovi neke žlijezde uopće nemaju,

a neke su slabije razvijene nego u radilica ili u matice. Jednako tako, neke žlijezde su u matice jako razvijene, a u radilica zakržljale i suprotno. Aktivnost pojedinih žlijezda vezana je za životnu dob, odnosno za poslove koje jedinka obavlja.

 

Funkcije i poruke koje pčele šalju pomoću feromona uključuju atraktivnost za parenje, inhibiciju uzgoja matičnjaka, okupljanje radilica za vrijeme rojenja, zadržavanje radilica u blizini legla, slanje signala za orijentaciju i pronalaženje izvora hrane, alarmiranje na opasnost, razlikovanje između podporodica unutar zajednice, regulaciju gradnje trutovskog saća, pojačavanje nagona za skupljanje hrane i drugo.

Istraživanja feromona unutar pčelinje zajednice nam omogućuje da razumijemo različite oblike ponašanja. No, ne smijemo zaboraviti da med nije najvažniji pčelinji proizvod nego je to oprašivanje kultiviranog i samoniklog bilja. Sintetski feromoni imaju komercijalnu primjenu u privlačenju pčela na određene poljoprivredne kulture radi oprašivanja, čime značajno povećavaju atraktivnost biljke za pčele.

 

ROJENJE – UMNOŽAVANJE PČELINJIH ZAJEDNICA

 

Rojenje je prirodno razmnožavanje pčelinje zajednice koje se dešava u proljeće, a potaknuto je manjkom prostora u košnici, obilnom peludnom pašom i dobrom plodnosti matice. Pčele se u pravilu roje za lijepa i suha vremena. Zajednica se rojenjem dijeli i kod prvog roja stara matica izlazi sa starim pčelama letačicama, a mlada ostaje u košnici s mladim pčelama. Prvi roj se, nakon divljeg meteža u zraku, u pravilu smješta nedaleko starog doma jer stara matica nema dovoljno kondicije za duga putovanja. Odmah nakon formiranja rojevnog klupka, izvidnice počinju tražiti novi dom i kada ga pronađu roj se ponovno rasprši i u oblaku pohrli k tom novom domu. Pčele koje prate maticu na tom putovanju obilato su se nasisale medom, teške su i nisu sklone napadati i ubadati. U novoj sredini stare pčele intenzivno izgrađuju uvjete za početak novog života. Nakon useljenja u novi stan, nakon početnog oblaka pčela, neko vrijeme ih se slabije zamjećuje, a do dolaska novih i mladih pčela taj roj može i znatno oslabiti. No, dolaskom novih snaga životni ciklus u košnici kreće punom parom.

 

„LOBIRANJE“ PRILIKOM ROJENJA

 

Pjevanje matice “ti-ti-ti” koje se čuje posebno noću znak je da će pčele sutradan napustiti košnicu, krenut će u rojenje. Pčele socijalnim kontaktom ''dijele'' feromon matice pa se i na taj način očituje ''snaga'' matice. Vjerojatno zato mlada matica, dok nema svojeg legla, ''pjeva'' kako bi privukla pažnju okolnih pčela koju još nema. Interesantno je gledati kako se provlači ispod pčela i svaki puta prisloni uz saće prije nego se oglasi. Zvuk proizvodi vibracijom krilnih mišića koji se preko saća prenosi na pčele koje su na tom okviru i jako ga dobro osjete. Na ta način nagovara ostale pčele da joj se pridruže prije nego uspostavi svoj miris stružući se o mnoge pčele i ostavljajući svoj feromon na njima.

Kako to zvuči, možete čuti na ovim snimkama:

PJESMA MATICE

PJEVANJE MATICE

 

UMJESTO ZAKLJUČKA

 

Mark Winston, kanadski biolog, u svojoj knjizi Bee Time: Lessons from the Hive iznosi svoje tridesetogodišnje iskustvo proučavanja pčela: Mi težimo altruizmu, radnoj etici, fleksibilnosti, timskom radu i komunikaciji, što su vrhunci života u pčelinjoj zajednici, no često nam ne uspijeva doseći to što pčele rade s lakoćom.

 

Pripremio: Toni Erdfeld

GALERIJA SLIKA ČLANKA

KONTAKTIRAJTE NAS


Pitajte što Vas zanima i odgovoriti ćemo Vam u najkraćem mogućem roku.

KONTAKT INFORMACIJE