U srijedu u ujutro, 14.12.2016. krenuli smo s busom prema Ljubljani Lana Ulčar, Sabina Alić, Kristina Lukarić i odgajateljica Maja Dinić. Kada smo došli u Ljubljanu odlučile smo razgledati centar do polaska vlaka za Celje. To vrijeme smo odlučile provesti šetnjom po Ljubljani.
Prvo smo išle do Muzeja iluzija, koji se trenutno nazivao Muzej realnosti. To je bilo povodom UNICEF-ove godišnjice postojanja. Na mjesto raznih iluzija su stavili slike izbjeglica, najviše zato da nam pokažu kako je to biti izbjeglica, da znamo da nije svima ugodno i lijepo kao nama. To iskustvo je bilo jako poučno i zanimljivo. Nakon Muzeja realnosti odlučile smo se prošetati po Ljubljani i vidjeti kako su uredili grad. Odlično smo se zabavile i kada je bilo vrijeme krenule smo prema željezničkom kolodvoru i čekale vlak za Celje. Vožnja vlakom je bila zanimljiva. Za par sati smo došli na naše odredište, Celje. Kada smo došli u njihov dom, oduševile smo se kako su uređene sobe.
Sljedeći dan ujutro nakon doručka su se počeli skupljati gosti iz ostalih domova. Na drugoj likovnoj koloniji su sudjelovali: Dijaški dom Lizika Jančar Maribor, Učenički dom Tehničke škole Zagreb, Učenički dom Dora Pejačević Zagreb, Učenički dom Škole za primalje Zagreb, Učenički dom Novi Zagreb, Učenički dom Maksimir Zagreb,. Prije početka likovne kolonije bila je priredba dobrodošlice. Na priredbi su nam objasnili i teme na koje ćemo crtati, teme su bile „Buđenje“ i „Grad u budućnosti“. Nakon što smo odlučili na koju ćemo temu crtati otišli smo u prostoriju gdje je bio pribor za crtanje i sjeli smo na svoja radna mjesta i krenuli smo crtati. Po završetku crtanja otišli smo na organizirani razgled Celja dok suci ocjenjivali djela. Nakon razgledavanja je bila upriličena svečana dodjela nagrada. Podijeljena su tri priznanja i pet pohvala, jednu od pohvala je dobila Lana Ulčar. Nakon podjele pozdravili smo se sa stečenim prijateljima koji su morali poći natrag u svoje domove, a mi smo krenule spremati se za spavanje, jer smo bile pune novih iskustava i jako umorne.
Sljedeće jutro nakon doručka krenuli smo prema željezničkom kolodvoru, na vlak za Ljubljanu. U Rijeku smo se vratile u večernjim satima sretne.
Kristina Lukarić
