Intervju s ravnateljicom

Intervju s ravnateljicom

Za razgovor s ravnateljicom našeg učeničkog doma, profesoricom Ljiljanom Kencel proteklih je dana bilo više no dovoljno povoda. Sunčano jesenje jutro u kojem sam bio oslobođen uobičajenih školskih obaveza iskoristio sam za razgovor s ravnateljicom, saznavši pritom i ono što u njegovom startu nisam mogao pretpostaviti. Naime, 2017. godina, za me značajna radi upisa u gimnaziju, ali i odlaska od kuće i upisa u Dom iz kojeg ovo pišem, jubilarna je i slavljenička i za ustanovu koja će narednih godina biti moja „druga kuća“. Učenički dom „Podmurvice“ Rijeka baš 2017. godine slavi 70 godina postojanja, a ja sam tek jedan od 23 tisuće učenika koliko ih je do sada u domu boravilo. Kako obično „ne patim“ od treme u prvom razgovoru s nekom osobom, takav je slučaj srećom bio i tog jutra u vrijeme dogovorenog intervjua.

 

U slavljeničkoj godini doma recite nam aktivnosti i projekte kojima će se obilježiti 70. obljetnica njegova postojanja.


Aktivnosti su započele već u svibnju kada je održan Projektni dan, da bi se nastavile početkom nove školske godine uspješno održanim odbojkaškim turnirom „Odbojka pod zvijezdama“. Koncem ovog mjeseca održati će se i regionalni turnir u šahu i košarci, a najsvečaniji događaj bit će velika Svečana akademija u povodu obilježavanja 70. godine postojanja Učeničkog doma „Podmurvice“ Rijeka u Pomorskom i povijesnom muzeju Grada Rijeke 28. studenog. I mjesec prosinac bit će u znaku svečane proslave Dana Doma - 19.12. Tim povodom organiziramo večer dokumentarnih filmova o Domu, kao i predstavu naših učenika.


Osim po spomenutoj obljetnici, 2017. je godina za učenike i djelatnike Doma značajna zbog još jednog važnog događaja. Možete li pojasniti o čemu se točno radi?


Da, iznimno sam ponosna nagradom koju nam je dodijelila Primorsko-goranska županija, a riječ je o nagradi za najbolju srednjoškolsku ustanovu naše regije. Smatram da ona najbolje govori koliko je truda zajednički uloženo u rad Doma, od svih zaposlenih, ali i od njegovih učenika. Isto priznanje dobili smo i 2010. godine što samo svjedoči da smo od tada do danas na pravom putu kojeg namjeravamo nadalje slijediti. Osim spomenutih značajne su nam i nagrade koje smo dobili za naš doprinos ekologiji. Prepoznati smo kao „Eko Dom“, te smo do sada pet puta podizali eko zastavu. Uz niz priznanja za okoliš, među kojima je i ono HRT-a za najljepši školski vrt, vrlo smo ponosni i na međunarodnu nagradu za najbolji krajobrazni vrt u inozemstvu, koju su nam Amerikanci dali za Multisenzorički vrt.


Kada spominjete ekologiju kao jedan od važnijih projekata Doma možete li pojasniti sljedeće aktivnosti na tom planu.


Obzirom na deset tisuća zelene kvadratne površine kojom raspolažemo zadatak nam je i dalje osmišljavati aktivnosti kojima ćemo ostati prepoznatljivi kao svojevrsna zelena oaza. S tim ciljem ćemo i dalje raditi na razvrstavanju otpada, ali i njegovoj reciklaži, kvalitetnijem kompostiranju, čišćenju voda tekućica i njihovoj preradi u pitku vodu. Podizanje ekološke svijesti jedan je od zadataka od kojih ne namjeravam odustati, budući da ekologija za mene podrazumijeva kako čuvanje okoliša, tako i pročišćavanje vlastitog duha.


To je svakako jedan od ciljeva Doma u budućnosti, ali svakako nije i jedini.


Sasvim sigurno. Ono po čemu smo također prepoznati jest nulta tolerancija na nasilje zbog koje je Dom 2014. godine dobio Nagradu za promicanje tolerancije i škole bez nasilja - „Luka Ritz“. Sprečavanje nasilja i ovisnosti projekt je kojeg provodimo nizom radionica, humanitarnih akcija i predavanja. Ponosna sam na naše učenike i njihov volonterski i humanitarni rad do sada. Surađivali su i doprinijeli svojim radom s Udrugom Srce, potom akcijama povodom otvaranja nove čekaonice Dječje bolnice Kantrida, te akcijom za riječki hospicij. Učenici aktivno surađuju s Društvom tjelesnih invalida Grada Rijeke. Sve to definira krajnji pedagoški cilj kojem zajednički streme djelatnici Učeničkog doma „Podmurvice“ Rijeka, a to je dakle odgoj i stasanje naših učenika u dobre, čestite i humane ljude u kakve će jednoga dana odrasti. U tome ćemo im svakodnevno pomagati čineći im pri tom njihov boravak u Domu što ugodnijim i veselijim.

 

Razgovarao: učenik Marin Tomljanović, studeni 2017.

na vrh članka