PREDAVANJE OLEGA MANDIĆA O UŽASIMA AUSCHWITZA

PREDAVANJE OLEGA MANDIĆA O UŽASIMA AUSCHWITZA

Oleg Mandić, posljednji čovjek koji je izašao iz zloglasnog nacističkog logora smrti Auschwitz, održao je predavanje učenicima i djelatnicima Doma 23. veljače 2015. Istaknuo je da su u holokaustu Židovi bili najbrojnije žrtve, ali da je holokaust obuhvaćao i patnje brojnih drugih Europljana.
Stradali su svi oni koji su bili neistomišljenici s nacističkim idejama, rekao je Mandić.

Sjećanja na Auschwitz tijekom godina su mu bljedila, ali nikad nije dopustio da ih zatomi, kao upozorenje budućim generacijama. Oleg Mandić poslan je u Auschwitz kao 11-godišnjak, 10. lipnja 1944. godine, zajedno s majkom i bakom, zatvoren u stočnom vagonu tri dana i dvije noći. Nikad neće zaboraviti tjeskoban i neugodan prizor koji ih je zatekao po dolasku u nacistički industrijski pogon smrti.

– Lijevo i desno ograda od bodljikave žice sa zloslutnim osmatračnicama iz kojih su virile cijevi ubojitog oružja. U daljini su stajale čudne građevine s velikim dimnjacima iz kojih je kuljao gust, mastan dim. U Auschwitzu je ubijeno 1,5 milijuna ljudi odmah prvi dan po dolasku, a od 400 tisuća logoraša kojima je na lijevoj podlaktici tetoviran broj, njih četiri tisuće doživjelo je oslobođenje, rekao je Mandić.

I Oleg Mandić u logoru je izgubio ime i postao broj IT 189488. U Auschwitzu je preživio i nekoliko selekcija, kad su cijeli redovi logoraša bili slani na »uništenje« iste večeri. U logoru je vladala opća apatija. Živjelo se da se preživi i doživi sljedeći dan. Igrom slučaja, Mandić je nekoliko mjeseci, dok se oporavljao od ospica i dizenterije, bio smješten na odjelu gdje je dr. Mengele vršio stravične medicinske eksperimente na blizancima. Nacisti su logor napustili 27. siječnja 1945., a Mandić je oslobođenje dočekao s majkom i bakom.

Probudio me žamor. Kordon žena okružio je jednog muškarca u uniformi. Svjetlost svijeća na tom Crvenoarmejcu podarila mu je aureolu nadnaravnog bića. Bio je to prvi ruski vojnik, kojeg sam u životu vidio, a sigurno i najljepši, prisjetio se Mandić. Okupljenim učenicima sugerirao je da hoće li imati lijep život ovisi samo o tome kako će percipirati ono što im se dogodilo. U 13. godini postao sam svjestan da mi se već dogodilo ono najgore što mi se moglo dogoditi. »Kutijica zla« ostala je prazna i spoznao sam da ću imati prekrasan život. Ne bih ništa mijenjao u životu, a ponajmanje Auschwitz. Auschwitz mi je omogućio da imam toliko lijep život, rekao je Oleg Mandić.

A. Petrak, Novi List, 25.02.2015.

Predavanju je prisustvovao i Dinko Tamarut, član Domskog odbora, a ujedno i čelnik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Pri

na vrh članka